Marija Montesori, Italijanka koja je pet puta bila nominovana za Nobelovu nagradu za mir, cijeli svoj život posvetila je djeci i njihovom obrazovanju.

Rođena je u Kjaravaleu, u provinciji Ankona u Italiji, 31. avgusta 1870. godine. Kada je imala dvanaest godina, njena porodica se preselila u Rim. Pokazujući samostalnost duha, koja ju je karakterisala tokom cijelog života, Marija je pohađala mušku tehničku školu i učila matematiku i inženjerstvo. Njeni interesi su se razvili i biologija je postala njena velika strast. Iz toga je proistekla odluka da postane doktor i da se prijavi za upis u medicinsku školu na Univerzitetu u Rimu. Međutim, odbijena je zbog toga što je bila žena. Boreći se protiv predrasuda prema ženama u XIX vijeku, istrajala je u svojoj želji da završi medicinu i 1896. godine postala prva žena u Italiji koja je dobila diplomu doktora medicine. Mnogi ljudi su je zvali Doktorica (Dottoressa) do kraja njenog života.

Nakon diplomiranja, postavljena je na mjesto doktora-asistenta na Psihijatrijskoj klinici Univerziteta u Rimu. Radila je sa djecom sa mentalnim poteškoćama i veoma se zainteresovala za njihovo obrazovanje. Nezadovoljna načinom na koji se sa njima do tada radilo, otputovala je u London i Pariz i upoznala se sa radom dvojice pionira u ovoj oblasti, Žana Itara i Eduarda Segena, čije su ideje i metode značajno uticale na njen rad. Svoje ideje o obrazovanju primijenila je u Ortofreničkoj školi, u koju su bila smještena djeca sa širokom lepezom duševnih poremećaja i čiji je direktor bila od 1899. do 1901. Njene metode su se pokazale kao izuzetno uspješne, pošto su djeca sa kojima je radila uspjela da polože državni ispit iz čitanja i pisanja natprosječnim ocjenama, što je nazvano “prvim čudom Montesori”. Nakon odlaska iz Ortofreničke škole, upisuje studije psihologije i filozofije i 1904. postaje profesor pedagoške antropologije na Univerzitetu u Rimu.

Marija Montesori je 1906. godine dobila priliku da primijeni svoje metode na “normalnoj” djeci. Odustala je od pozicije na univerzitetu i medicinske prakse i posvetila se radu sa šezdesetoro djece iz radničkih porodica u distriktu San Lorenco u Rimu. Svoja istraživanja bazirala je na posmatranju. Posmatrala je kako se djeca ponašaju, u kakvim uslovima najbolje uče i kako reaguju na određene podražaje. Godine 1907. dobila je ponudu da uspostavi obrazovni sistem za djecu iz siromašnih porodica u Rimu. Škola se zvala „Dječja kuća“ (Casa dei Bambini), a program je bio zasnovan na njenim zapažanjima da djeca imaju sposobnost da gotovo bez napora apsorbuju znanje iz svoje okoline, kao i neumoran interes u manipulisanju materijalima. Svaki komad opreme, svaku vježbu, Montesori je razvijala na osnovu onoga što je vidjela da djeca rade „prirodno“, sami po sebi, bez pomoći odraslih.

U godinama koje slijede, rad Marije Montesori postao je poznat i izvan Italije i njene knjige su se sa velikim uspjehom prodavale u Engleskoj i SAD. Posjetioci su dolazili u Italiju iz cijelog svijeta da se uvjere u uspjeh i stimulativno učenje u dječjim kućama, što je za rezultat imalo otvaranje Montesori škola u SAD, Rusiji, Japanu, Njemačkoj i Indiji. Marija Montesori se zatim posvetila obučavanju učitelja, pisanju i predavanjima. Putovala je širom svijeta posjećujući novoosnovane škole. Na taj način uvjerila se u univerzalnost svoje metode, koja je davala uspješne rezultate bez obzira na rasu, nacionalnost ili socijalnu pripadnost djece. Širenje Montesori pedagogije usporeno je izbijanjem Prvog, a ubrzo potom i Drugog svjetskog rata, kada su sve Montesori škole u Njemačkoj zatvorene.

Umrla je 1952. u Holandiji, u 82. godini, spremajući se da otputuje u Afriku, kontinent koji nije uspjela ranije posjetiti.

Njen rad je nastavio njen sin Mario, koji je preuzeo mjesto direktora AMI (Association Montessori Internationale), organizacije koju je osnovala Marija Montesori 1929. u Holandiji. Postoje i druge organizacije koje promovišu Montesori pedagogiju i pomažu osnivanje Montesori vrtića i škola, kao što su American Montessori Society, Montessori Centre International itd.

Godine 2007. snimljen je film o njenom životu pod nazivom Marija Montesori (Maria Montessori: una vita per i bambini), koji je sa uspjehom prikazao njen život i rad posvećen djeci.